Postoji nešto neobjašnjivo u trenutku kada se cesta počne uspinjati prema dobro poznatim brežuljcima ili kada kroz prozor vlaka ugledate prve obrise polja na kojima ste trčali kao dijete. Bez obzira na to koliko daleko otišli ili koliko dugo izbivali, rodni kraj nije samo točka na karti; to je miris svježe pokošene trave, zvuk crkvenog zvona u daljini i toplina onog prvog "Dobar dan" upućenog starom susjedu. Snaga korijena
Želite li da prilagodim ovaj post za ili možda dodam osobnije anegdote ?
I zato, sljedeći put kada osjetite miris dunja ili čujete pjesmu koja vas podsjeća na dom, ne potiskujte taj osjećaj. Pošaljite svoj pozdrav – pismom, porukom ili, još bolje, jednim kratkim posjetom koji će nahraniti vašu dušu za sve mjesece koji dolaze.
Danas, kada smo svi povezani digitalno, često smo zapravo udaljeni jedni od drugih. "Pozdrav rodnom kraju" podsjetnik je da zastanemo. On nas uči: Podsjeća nas na naše početke.
Daje nam osjećaj da negdje, bez obzira na sve, uvijek imamo mjesto za stolom.
Nudi tišinu koju je nemoguće pronaći u gradskoj vrevi.
Nigdje se naša riječ ne čuje tako jasno kao kod kuće. Bilo da se radi o starom kajkavskom pozdravu „Bok“ koji je skraćenica od "Bog te pozdravil", ili o lokalnim pričama o ljudima koji su obilježili naše djetinjstvo, ti detalji čine tkivo našeg bića. Povratak u rodni kraj prilika je da ponovno progovorimo onim jezikom koji se ne uči u školama, već u krilu baka i djedova. Što nam rodni kraj poručuje?